Via Dinarica mreža je dugih pješačkih staza u Dinarskom gorju. Zadivljujući planinski lanac proteže se od Slovenije na sjeveru, preko Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije, na jug sve do Kosova i Albanije
Najjužniji dio toga lanca pripada gorskoj skupini Prokletija. Ona svojom atraktivnošću i visinom, te izazovnim vrhovima, privlači veliki broj planinara i ljubitelja prirode. Najveći dio gorja pripada Albaniji, dok trećina zauzima prostor Kosova i Crne Gore. Prokletije su izrazito krško područje, oblikovano glacijacijom s dubokim i prostranim dolinama. Iz njih se izravno izdižu litice visokih i šiljastih kamenih vrhova. To cijelom tom prostoru daje alpski ugođaj, netipičan za Balkan. Najviši vrh Jezerca, na albanskom Maja e Jezercës, visok 2694 metra, nalazi se u Albaniji.
Drugi po visini vrh Đeravica, albanski Gjeravica, niti 40 metara niži (2 656 m), ujedno najviši vrh Kosova. Albanskoga naziva Bjeshkët e Nemuna u istome značenju – proklete planine su zbog divljine, nepredvidljive planinske klime, krševitosti simbol surovosti. A isto tako i društvenih prilika u okviru kojih su ondje u prošlosti vladale razne opasnosti i nesigurnosti, to moćno gorje izaziva dodatno divljenje i strahopoštovanje. Mističnosti i privlačnosti prokletih planina doprinose brojne legende. Jedna od njih govori o odnosu između ljudi i gorskih vila, zaštitnica divokoza. U priči su tri brata u lovu pokušala ubiti divokozu, ali ih je vila spriječila. Očarani njenom ljepotom, a zavađeni željom da je svaki od njih oženi, međusobno su se poubijali. Njihova je majka od tuge umrla. Od majčine kletve planina je dobila ime Prokletije.
O Via Dinarici
Via Dinarica Kosovo sa svojim novoizgrađenim pješačkim stazama i recentnom obnovom starih, spada u najspektakularnije planinarske destinacije na Kosovu. Via Dinarica kao inicijativa pokrenuta je s naglaskom na održivost, osnaživanje zajednice kao i lokalnoga gospodarskog razvoja. Financira ju Talijanska agencija za razvojnu suradnju AICS u okviru projekta NaturKosovo. Provodi ju konzorcij više kosovskih i talijanskih udruga. Projekt podržava lokalne pansione, gorske vodiče, spasilačke timove i druge koji obogaćuju i nadopunjuju staze Via Dinarice. Također doprinosi i jačanju održive turističke destinacije uz očuvanje prirodne i kulturne baštine Kosova. Njime je obuhvaćena regija zapadnoga Kosova koja uključuje gradove Peć, Dečane i Junik te Nacionalni park Bjeshkët e Nemuna.
Fondacija Utalaya
Na čelu Fondacije Utalaya, jedne od udruga koja provodi inicijativu kosovske dinarske rute, stoji Uta Ibrahimi. Uta je žena nevjerojatne energije i karizme. Osvajačica je,ne samo Mount Everesta, već svih 14 najviših vrhova svijeta, čime je postala prva osoba s Balkana kojoj je to uspjelo. Malo je penjača u svijetu koji se mogu podičiti takvim uspjehom, što se smatra najtežim izazovom u alpinizmu. Svojom snagom, hrabrošću i posvećenošću Uta zrači svim svojim bićem. Bila nam je iznimna čast prepustiti se četverodnevnoj planinarskoj turi pod njenim certificiranim vodstvom.
Mala i hrabra ekipa
Uz Utu, moga supruga i mene, našu malu hiking ekipu činio je i Stuart. On je škotski novinar posvećen isključivo temama vezanim uz planine. On je svoju bezuvjetnu ljubav prema njima ovjekovječio tetovažom planine na nozi. Tu je bio i Kosovar Ardian, s nadimkom Ardi, gorski vodič i, kao i Uta, zaljubljenik u trčanje i ultramaratonac. Ardijevo ime potječe od ilirskoga plemena Ardijejaca koje je na tom prostoru obitavalo prije više od dvije tisuće godina. Ono svjedoči o čvrstoj ilirskoj tradiciji, koju albanski narod izravno nasljeđuje. Na Prokletijama kasnije nas je ugostila i Teuta, nazvana po ilirskoj kraljici koja je vladala nakon smrti svojega muža Agrona. Na ilirsku baštinu ukazuje i jedna od dvadesetak Utinih tetovaža. Ona predstavlja specifičnu spiralnu ilirsku kopču, kakva je pronađena u mnogim ilirskim grobovima.
Četiri dana u planinama
Iako sama planinarska staza počinje već u Peći, s obzirom na ograničeno vrijeme, s planinarenjem smo započeli od Štedima. Malo selo smješteno je nešto sjevernije od Peći, na samom graničnom području Crne Gore i Kosova. Na putu prema ondje terenskim vozilom prošli smo uz klisuru Rugova. Prekrasan predio ispunjen je kristalno čistom vodom rijeke Lumbhardi, koja izvire duboko u prokletijskim planinama Rugova. Rijeka dijeli klisuru na dva veličanstvena dijela s dramatičnim kamenim formacijama koje se uzdižu čak do 2000 metara nadmorske visine. Automobil s našom prtljagom okolnim putevima krenuo je prema planinarskom domu u kojem ćemo spavati. Mi smo sa sobom ponijeli samo ruksake s opremom, hranom i pićem što će nam trebati za cjelodnevno hodanje. Takav koncept prevoženja prtljage od jednog do drugog smještaja na planini nastavio se i kroz sve naredne dane.
Pogled s Hajle
Etapa kojom smo započeli s hikingom pruža se od pastirskih koliba u blizini Štedima na visini od oko 1800 metara. Vijuga preko prostranih pašnjaka i pokojega crnogoričnog šumarka, postupno se uspinjući prema vrhu Hajla. On sa svojih 2403 metra pripada jednom od viših vrhova Prokletija. Sam uspon, kao niti usponi narednih dana, nisu bili previše tehnički zahtjevni. Umjerena kondicija, odnosno »kilometri u nogama« bili su i više nego dovoljni za takav pothvat. Iako se po kosovskim stazama Dinarskoga gorja planinari mogu snalaziti i samostalno jer su dobro markirane, preporuka je angažirati iskusnoga vodiča. Vrlo često zbog vegetacije staze lako zarastu, a mali je broj planinara koji njima prolaze, posebno u sjevernome djelu gorja.
Dan za danom
Planinarima se također savjetuje i dodatan oprez zbog divljih životinja, među ostalima i medvjeda, što ukazuje na aktivan ekosustav. U društvu s vodičima, ljudima koji žive i koji su srođeni s tim gorjem, dobit ćete jedan širi kontekst Prokletija. Malo po malo slagat će vam se mozaici priča kojima ćete upotpuniti cjelokupni višeslojni doživljaj toga prostora. Nakon cjelodnevnog hodanja laganim tempom s više kraćih odmora, u kasnim popodnevnim satima stigli smo u mjesto gdje ćemo prespavati. Era Lodge je drvena kućica iz bajke okruženu borovima. Tamo nas je srdačno dočekao karizmatični vlasnik Fatos, strastveni aktivist za zaštitu prirode. Posebno zanimanje pridaje zaštiti i očuvanju danas vrlo rijetke vrste balkanskih risova koji obitavaju na području Prokletija.
Divlje cvijeće, borovnice i zvonca iz daljine
Sljedeće jutro nakon ranoga doručka nastavili smo put preko livada bogatih divljim cvijećem i grmljem borovnica. Prošli smo ispod vrhova Hajle e Dramadolit, Hajle e Koshutanit i Hajle e Shkrelit. Uslijedio je dio s prostranim pašnjacima ozvučenim zvonima krava koje ondje pasu. S njih se pruža prekrasan pogled na planinu Rugova. S toga prostora sporadični putokazi vode planinare prema nešto nižem, šumovitijem području. Tamo smo završili svoju dnevnu rutu. Terencem smo se uputili prema našem novom odmorištu gdje ćemo večerati i prespavati. Pansion Kula u Miliševcu lijepo je kameno zdanje izgrađeno po uzoru na povijesne fortifikacijske građevine toga prostora.
Ni kiša nas nije omela
Jutro je osvanulo je obasjano suncem iako prognoza nije bila optimistična. Svjesni vjerojatne kiše i lošega vremena odlučili smo nastaviti s hikingom, opremivši se dodatnom opremom za kišu i vjetar. Cilj je bio doći do pansiona Gacaferi smještenog u mjestu Pllaqica e Junit kakvih 18 kilometara južnije. Planinarenje smo započeli blagim usponom kroz dolinu Roškodola. Nastavili smo prema Qafa Bogiqës, mjestu koje nudi spektakularan pogled na izvore vode, jezera i kanjone. U jednom trenutku nebo se napunilo sivim oblacima i vrijeme se naglo promijenilo.
Vjetar i kiša omogućili su nam da osjetimo surove Prokletije. Sve je to dio prirodnoga ciklusa, i nije nam bilo nimalo žao što smo hodali i po takvim uvjetima. U planinarski dom Gacaferi stigli smo mokri do kože. Hrana je ondje bila tako ukusna da smo brzo zaboravili na fizičke neugodnosti i promrzlost. S veseljem smo počeli razmišljati o sljedećem danu koji je trebao biti vrhunac našega hikinga. Danu uspona na najviši vrh Kosova – Đeravicu.
Zima usred ljeta
Ujutro smo iz torbi izvadili zimsku opremu, jer je prognoza navodila da temperature neće doseći više od 5oC. Atmosfera je toga posljednjeg dana bila drugačija. Kontrasti boja planine, vegetacije i neba bili su još snažniji, dok je izmaglica doprinosila iznimnoj bajkovitosti. Isprva je staza prolazila uglavnom kroz ravni dio prije nego što je krenuo strmi uspon po kamenjaru prema samome vrhu. Oko nas se pojavio mjestimično snježni pokrivač na pojedinim prostorima. Na toj najvišoj točki Kosova bili smo nagrađeni veličanstvenim pogledom na jezera Tropojës, Zemrës i Đeravica. U četiri dana uspjeli smo doživjeti planinu kroz sva godišnja doba. Sunce, vjetar, kiša i snijeg mogu izmijeniti i više puta u samo jednome danu. Hvala Uti i Ardiju na ovom prelijepom iskustvu!
O UTI IBRAHIMI
Uta Ibrahimi, albanska alpinistica s Kosova. Prva je Albanka koja se popela na Mount Everest i prva žena s Balkana koja je osvojila sve svjetske vrhove više od 8000 metara. Bila je uključena u razne projekte temeljene na ljudskim pravima i društvene kampanje usmjerene pomoći ženama i djeci. Radila je i kao voditeljica marketinga, članica žirija i organizatorica poznatog Festivala dokumentarnog filma DokuFest. Kao aktivna sportašica i planinarka još od djetinjstva, znatiželjna je i otvorena za nove izazove. Od 2015. odlučila se potpuno posvetiti planinarstvu, posebno alpinizmu. Sport osim što ju je, kako kaže, činio sretnom. Naučio ju je disciplini, predanosti i potaknuo u težnji za što boljim rezultatima.
Danas se bavi mnogim turističkim projektima, uključujući Via Dinarica Kosovo u okviru Fondacije Utalaya (https://utalayafoundation.org/) koju je osnovala 2019. Od 2016. vodi Butterfly Outdoors Adventure (www.butterflyoutdoor.com), tvrtku za organizirane planinarske ture po Kosovu. Osim planinarenjem i trčanjem, bavi se i drugim avanturističkim sportovima poput skijanja, bicikliranja i penjanja po stijenama. Opušta ju joga, a kao planinarski vodič također organizira izlete za djecu s posebnim potrebama. Smatra da aktivnosti na otvorenom snažno utječu na fizičku i emocionalnu dobrobit ljudi. Zaljubljena je u cvijeće, prirodu, osmijehe, glazbu, ples i pozitivne ljude. Njezin je krajnji cilj otkriti istinske ljepote Kosova mnogim ljudima iz cijeloga svijeta.
