Naše ovogodišnje kamper putovanje prilagodili smo našim mladim suputnicama: ove godine na put smo poveli tri tinejdžerice, a to znači obilazak gradova, cool mjesta, šoping i interaktivni muzeji, ali i kupanje u jezerima, vožnja neobičnim prometalima, i još puno toga. U naš program smo uvrstili čak i proslavu jednog rođendana. Naravno, u kamperu!
Kamper putovanja: No, krenimo od početka…
Za one koji nisu do sada čitali naše tekstove o putovanju kamperom, otkriti ćemo kako se najjednostavnije pripremiti i pakirati. Nema tu neke velike mudrosti, jer šoping se obavi ranije, a čim preuzmete kamper dovezete ga, poput nas, na kućni prag, te stvari iz svog ormara jednostavno preselite u ormariće u kamperu. Isto tako je i s punjenjem frižidera, kupaonskih ormarića i drugoga. Iz ormara u ormar…
Kako smo unajmili kamper za 6 osoba, rasporedili smo se tako da su tri 15-godišnjakinje spavale na velikom krevetu iznad vozačkog i suvozačkog sjedala, a suprug i ja smo spavali na krevetima na kat u stražnjem dijelu kampera. Inače, stol se da spustiti i pretvoriti u krevet, no mi smo htjeli biti komotniji kada se ujutro probudimo, pa dodatni krevet nismo koristili. I imali smo dovoljno mjesta i bez njega.
Svi smo bili jako uzbuđeni, jer putovanje kamperom je uvijek poseban doživljaj. Zato smo htjeli što prije krenuti. Naš prvi cilj je bio Salzburg i rudnici soli, ali smo već u startu procijenili da do tamo nećemo stići za dana jer smo krenuli nešto kasnije od planiranog. Zato smo jednostavno krenuli i odlučili prenoćiti na nekom od austrijskih jezera neposredno nakon prelaska slovenske granice.
Ono što se u međuvremenu promijenilo od našeg posljednjeg kamper putovanja je mogućnost kupovine slovenske i austrijske vinjete preko interneta. Jednostavno odete na stranicu e-vinjeta, izaberete kategoriju vozila, upišete registracijsku oznaku i na mail u roku od par minuta dobijete vinjetu. Benzin smo do vrha natočili u Hrvatskoj jer smo saznali da je u Sloveniji, a pogotovo u Austriji i Njemačkoj znatno skuplji (što se pokazalo apsolutno točnim).
Kamper do jezera Fakker See
U kasno popodne ušli smo u Austriju u Korušku. Izbor prvog prenoćišta pao je na jedan od kampova na jezeru Fakker See, petom najvećem jezeru u državi koje se nalazi nedaleko Villacha. Ono na što nismo računali je da su kampovi u Austriji vikendom puni (a mi smo krenuli baš za vikend) jer su jezera omiljena vikend odredišta mnogim Austrijancima. Kamp nismo našli od prve, ali u drugom pokušaju, smjestili smo se u ugodan (i velik) kamp koji je imao apsolutno sve što nam je u tom trenutku bilo potrebno: hladovinu ispod krošnji borova, uredne i moderno opremljene sanitarije i dobro opskrbljen supermarket. Cijene u supermarketu neću previše komentirati, jer smo unaprijed pretpostavili da će kruh, voće i meso, te mesne prerađevine (uz već spomenuti benzin) biti osjetno skuplje nego u Hrvatskoj.
Iako smješteno na 555 metara nadmorske visine, jezero se ljeti zagrije do temperature od 25 stupnjeva Celzijusa. Površinom obuhvaća područje od 2,2 km2, dok mu je najveća dubina 30 metara. Na jezeru ćete vidjeti jedrilice, pedaline, kajake i kanue, i mnogobrojne plivaće pomiješane s patkicama i gnjurcima. Poseban je gušt okupati se u zoru, kada je voda kristalno bistra, a temperatura vode upravo idealna za razbuđivanje. Ako pak više volite šetati ili biciklirati, možete obići sva mjesta u okolici po odličnim biciklističkim stazama.
Otkuda dolazi sol?
Vrijeme nam nije išlo u prilog: prvo se naoblačilo, a uskoro je počela padati kiša. To nas u nastavku putovanja nije previše zabrinjavalo, jer idemo pod zemlju, točnije u samu njezinu utrobu, tamo gdje su keltski rudari u davna vremena pronašli esenciju života. Pretpostavljate, radi se o soli.
Sve je počelo prije nevjerojatnih 3,8 milijardi godina – Zemljina kora se ohladila i stvoreni su slani oceani. Čak i prije “samo” 200 do 250 milijuna godina, današnju Austriju i Njemačku još uvijek je prekrivalo golemo more. S vremenom bi voda isparila – a sediment bi se taložio na morskom dnu. Na kraju se sol kristalizirala i potonula na dno. Nakon što su izvorni drevni oceani potpuno presušili, ti su slojevi bili prekriveni prašinom i glinom. Zatim su se kontinenti pomaknuli, Alpe su se podigle. To je pak stvorilo zamršenu mješavinu slojeva soli i stijena, sve dok planine konačno nisu poprimile oblik kakav danas prepoznajemo.
Naš obilazak rudnika u Halleinu www.salzwelten.at započeli smo oblačenjem bijelih kombinezona, pa smo se tako bijeli spustili u dubinu planine, kao duhovi u tami. Vođeni obilasci traju oko 70 minuta, a djeca mogu posjetiti rudnik ako su stara više od četiri godine. Obilazak se nastavlja vožnjom podzemnim vlakićem i pješice kroz tunele i podzemne prostorije u kojima saznajemo sve, baš sve o soli. Zatim slijedi vožnja brodićem po podzemnom jezeru uz svjetlosne efekte i projekciju prizora iz svakodnevnog života ljudi salzburškog kraja. Ipak, najbolji dio je spuštanje po drvenim toboganima (što je naše cure posebno razveselilo). To spuštanje je toliko genijalno, da jedva čekate sljedeći spust (nažalost ukupno su samo dva).
Kamper prema usputnoj stanici
Nakon podzemnog iskustva, vrijeme je i za ono nadzemno. U međuvremenu je prestala kiša, sunce je provirilo iza oblaka i stvorilo idealne uvjete za posjet salzburškom aerodromu i poznatom Hangaru 7. Obilazak hangara, koji je već sam po sebi atrakcija (zajedno s toaletom koji morate svakako obići bez obzira da li vas na to potreba natjera, jer tako velike cvjetne aranžmane koji ga krase možete vidjeti jedino u super luksuznim hotelima poznatih svjetskih lanaca), a još ako se u tom istom hangaru nalaze najbolje letjelice i prometala Red Bulla, doživljaj je potpun. Nije bilo ni jednog kutka u kojem nismo napravili selfie. Imali smo sreću da su upravo u trenutku našeg dolaska dva elegantna aviona napuštala hangar i ubrzo se vinula u visine, baš u zalazak sunca.
Kamp s pogledom
U kamp u neposrednoj blizini Salzburga stigli smo u vrijeme večere. Terasa restorana bila je dupkom puna, a iz kuhinje su se širili neodoljivi mirisi. Kako smo već imali plan za večeru (pripremljeno meso za roštilj, jer nas se ne može iznenaditi), odlučili smo u okusima lokalne kuhinje uživati sljedeći dan.
Kamp Panorama www.panorama-camping.at, kako mu i samo ime kaže ima predivan panoramski pogled na Salzburg. Za naš kamper je bilo spremno mjesto u prvom redu prema gradu, pa je pogled bio tim ljepši. Sljedećeg jutra zaputili smo se u centar Salzburga. Iako sam u prošlom broju magazina pisala o Salzburgu, ovaj puta smo posjetili mjesta koja na prijašnjem putovanju nisam stigla obići. Do grada smo se dovezli autobusom, redovnom linijom koja staje u neposrednoj blizini kampa i vozi do samog centra. Prošli smo ulice u centru, obišli staro groblje i katakombe iznad njega, popeli se na stari grad gdje smo uz obilazak zidina pojeli i najpopularniji salzburški desert Salzburger Nockerln (nešto slično našim šnenoklama), prošetali do Muzeja suvremene umjetnosti, spustili se liftom ponovno u centar, ručali u odličnom restoranu, pa onda opet vratili u glavnu pješačku ulicu Linzer Gasse.
Mozartova rodna kuća
Posjetili smo i Mozartovu rodnu kuću, probali originalne Mozart kugle salzburškog slastičara Paula Fürsta (one ručno rađene u plavom omotu koje imaju tradiciju od 1890. godine), prošetali se po predivnim Mirabell vrtovima, popili kavu uz rijeku Salzach, obišli sve štandove s rukotvorinama, pa se opet vratili u glavnu pješačku zonu. Ovaj grad mogu posjetiti i 100 puta i uvijek ću mu se iznova diviti jer je on jednostavno predivan. U promatranju te bezvremenske ljepote, nismo ni primijetili da je sunce krenulo na počinak. Vratili smo se u kamp, prikladno preodjenuli u našoj kući na kotačima i pohitali u večernji izlazak. Grad je vrvio od života. Uz koktele smo pokretima tijela pratili ritam muzike ispremiješan sa žamorom ulice. Vrijeme je za počinak! Vratili smo se u mir i tišinu Panorama kampa. Još malo uživanja u noćnoj panorami osvijetljenog starog grada uz čašu vina i razmjenu impresija o Salzburgu.
Na putu prema gore
Jutro. Nebo se zatvorilo sivim oblacima. I to baš danas kada smo imali dogovoren obilazak jezera Wolfgangsee brodom i vožnju panoramskim vlakom na 1700 metara nadmorske visine. Šteta. Kišno vrijeme nas nije zaustavilo da doživimo bar djelić ljepote jezera o kojem smo toliko toga čuli. Izgleda da smo bili jedini koji se nisu uplašili kiše jer smo na brodu, kojim smo u obilazak jezera krenuli iz St. Gilgena, bili jedini putnici. Inače, ovo je mjesto poznato kao rodno mjesto Mozartove majke Anne, dok je Mozartova sestra Nannerl godinama ovdje živjela. Mogu jedino zamisliti kakva je tek boja jezera za sunčanih dana, kada je za ovog sumračnog i kišnog, bilo tako izrazito tirkizno!
U St. Wolfgangu smo izašli s broda i krenuli panoramskim vlakom prema vrhu Schafbergu visokom 1782 metra nadmorske visine. Nije slutilo na dobro jer smo ulazili u sve veću i veću maglu i bilo nam je jasno da od spektakularnog pogleda na mnogobrojna jezera u dolini, neće biti ništa. Na vrhu je vrijeme bilo toliko loše, da se nije vidjelo baš ništa. Kiša je nesmiljeno padala, a temperatura se spustila na svega 10-tak stupnjeva, na što se baš nismo pripremili. Zato smo se istim vlakom spustili prema jezeru. Situaciju smo preokrenuli u vlastitu korist odlučivši da se ovdje prvom prilikom moramo vratiti. U podnožju, uz jezero, vrijeme se primirilo i uz sramežljive sunčeve zrake nam dozvolilo da bar na kratko uživamo u prizoru.
Niste nikad kampirali? Posjetite ovogodišnji Camping & Outdoor sajam u Family Mallu. Više na linku.
Tekst: Damjana Domanovac
Foto: Tomislav Serdar
