Ovaj puta neću pisati o karnevalu i venecijanskom filmskom festival, neću pisati o dobro nam poznatom kanalu Grande ili o Trgu sv. Marka…
Čarobna Venecija. Neću uopće pisati o onoj turističkoj strani Venecije koju svi očekujemo kada kročimo na njene otoke. Ovaj puta ću predstaviti Veneciju u jednom drugačijem svjetlu. Kroz njene dijelove u kojima sam boravila prvi puta i koji su me jednostavno oduševili.
Putovanje na koje sam krenula bilo je spontano. Brzi dogovor i još brža odluka 5 mama koje su odlučile svojih 5 kćeri (inače najboljih prijateljica iz osnovnjaka) povesti na svojevrsni maturalac. Nije to bio samo maturalac za naše kćeri. I mi mame smo se prisjetile kako je to otputovati negdje neopterećene brigom o drugim članovima obitelji. Posvećene samo što boljem provodu u gradu umjetnosti.
Venecija: Polazak na maturalac
Na put u Veneciju krenule smo u ranu zoru, u dva automobila, ali sa stalnom telefonskom vezom i konzultacijama jesmo li gladne, žedne, trebamo li posjetiti “jedno mjesto” ili jednostavno da li želimo stati. Imale smo tu sreću da je s nama bila i jedna mama Talijanka koja je znala sve one trip&tricks Informacije koje su nam uvelike koristile na ovom putovanju. Tako smo aute ostavile u vjerojatno najjeftinijoj i najbolje pozicioniranoj garaži na samom željezničkom kolodvoru u mjestu Mestre, s druge strane lagune. Cijena garaže – 8 eura na dan. Za Veneciju izuzetno povoljno.
Na željezničkom kolodvoru Mestre kupile smo karte za posljednju stanicu Santa Lucia u Veneciji. Za svega 15-tak minuta bile smo na jednom od najljepših mjesta na svijetu.
Daleko od turističke vreve
Sva sreća da smo ponijele male koferiće i ruksake jer nam je do hotela u Židovskoj četvrti trebalo 30 minuta hoda. Prvi dio smo se probijale kroz nemoguću gužvu turista. Činilo nam se da su baš svi iskoristili povratak u normalan život (nakon covida) za posjet Veneciji. No, kako smo se udaljavale od onih uobičajenih turističkih ruta, Venecija je postajala sve ljepša i privlačnija. A mi smo se sve više osjećali dobrodošlo.
Hotel Eurostars Residenza Cannaregio u kojem smo odsjeli, ugodan je manji hotel s divnim vrtom u atriju. Do njega se može doći i vodenim taksijem jer je smješten s bočne strane na samom kanalu S. Alvise, a s glavne strane u uskoj, šarmantnoj uličici. Kako je ovo ipak bilo zamišljeno kao maturalac, tome smo se prilagodile. Mi i naše cure imali smještaj u 5-krevetnim sobama kako bi se mogle što više družiti. Mi mame smo zamislile da će te sobe biti jedna do druge. Ali cure su imale sreću da smo na kraju završile na različitim stranama hotela. Znate kako je s tinejdžericama – ipak žele biti malo same!
Šetnju od hotela do turističkih atrakcija ugodnom je činio izostanak uobičajene gužve jer smo se kretali sjevernim dijelom uz kanal S. Alvise, gdje nema previše turista. Uz kanal je cijeli niz malih restorančića i barova u koje većinom dolaze lokalci i poneki turist smješten u ovom neturističkom dijelu. Svaki dan smo zalazili u neki od tih restorančića; probali smo i odlične sendviče u jutarnjim satima i tjesteninu svih vrsta za vrijeme ručka i morske plodove za večeru. Uz obaveznu čašu vina za nas iznad 18.
Venecija: Vrijeme je za šoping
Sljedećeg jutra smo podijelile naš “maturalac” na dvije grupe, od kojih je svaka imala svoje interese. Ova mlađa grupa zaputila se u istraživanje trgovina odjećom, a naša starija grupa zadovoljila se osvježenjem u obliku odličnog talijanskog prosecca. Prije povratka u hotel svratili smo u najneobičniji i najljepši supermarket koji možete zamisliti. U prostorima bivšeg kazališta Teatro Italia svoje mjesto je pronašao Despar. Suhomesnati proizvodi prodaju se na bivšoj pozornici uz svjetla reflektora, a redovi rashladnih vitrina zauzimaju prostor bivšeg gledališta. Mislim, da puno više turista poput nas uđe u trgovinu u nadi da će uspjeti napraviti koju dobru fotografiju, iako na ulazu stoji znak zabranjeno slikanje. Jer tko bi onda kupovao očaran pogledom na oslikane svodove.
Za kraj nam je ostao još posjet Muranu, otoku poznatom po izradi umjetničkih i uporabnih predmeta od stakla. Puhanje stakla stari je zanat koji danas, nažalost, sve više odumire. Zato smo i odlučile našim curama pokazati nešto za što nije sigurno da će one biti u prilici pokazati vlastitoj djeci. Nažalost. Uživajmo u Veneciji i Muranu sada dok su još uvijek ovakvi. Ipak su ovi gradovi puno ljepši u zbilji nego virtualno kako će ih možda neke buduće generacije doživjeti.
Tekst i fotografije: Damjana Domanovac
