Island – lava, led i poneki vilenjak

Island

Vodimo vas na Island

Kada mi je prijateljica s kojom dijelim ljubav prema temperamentnoj i šarenoj Španjolskoj, rekla da bi se rado preselila na Island i živjela ondje zauvijek, znala sam da moram vidjeti tu zemlju. Bila sam prilično skeptična prema ideji da jedna izolirana zemlja, daleko na hladnom sjeveru, može nekome biti tako fascinantna, ali pri prvom posjetu Islandu postalo mi je jasno da ga upravo ta izoliranost čini posebnim.

ISLAND – REYKJANES

Poluotok Reykjanes je prvo je što putnici vide nakon dolaska u zračnu luku Keflavik. Beskrajna polja crne lave, s malo ili gotovo nimalo lišajeva, sve to uokvireno morem. Mističan i vjetrovit krajolik zapanjio me snagom svoje posebnosti. Stajala sam na crnoj litici, tresući se od hladnoće i naleta vjetra i promatrala ogromne sivobijele valove kako se razbijaju o crne stijene. A kad je par minuta nakon toga počela padati kiša, nisam joj zamjerila. Islanđani kažu: Ako vam se ne sviđa vrijeme, pričekajte petnaest minuta i promijenit će se.

Reykjanes je najmlađi dio Islanda, geotermalno vrlo aktivan. U njemu se nalazi Plava laguna, prirodni bazeni od crne lave, ispunjen geotermalnom vodom obogaćenom sumporom – zdravo, ljekovito i iznad svega opuštajuće. Kontrast između svijetloplave vode i crne lave ostavlja poseban dojam, kao i osjećaj dok ste uronjeni u vodu čija je temperature 37˚C, a po vama pada kiša ili snijeg jer je vanjska temperatura svega 5°C.

Reykjanes je dom velikog broja „nevidljivih“ ljudi. Tako Islanđani nazivaju vile i vilenjake, vjerujući da se pojavljuju samo pred onima koje sami odaberu. Svjedočanstva o takvim susretima prenose se tradicionalno s koljena na koljeno. U svakoj knjižari na Islandu možete naći na desetke knjiga o neobičnim bićima koja daju poseban pečat ovoj zemlji. Šarm Islanda nije samo u nevjerojatnim kontrastima njegovih krajolika već i u mješavini poganskog i kršćanskog naslijeđa, nordijske mitologije i priča o patuljcima, vilenjacima i trolovima. Sve to čini ovu zemlju bajkovitom i nestvarnom.

ISLAND – REYKJAVIK

Reykjavik je mjesto na kojem je službeno, krajem 9. st., počelo naseljavanje Islanda. Među prvim doseljenicima, Vikinzima iz Norveške, bio je i Ingolfur Arnarson koji mu je dao ime. Reykjavik u prijevodu znači zadimljeni zaljev. Ne znajući ništa o geotermalnim aktivnostima otoka, Arnarson je mislio da se radi o naselju i uplovio u zaljev. Njegov spomenik danas se nalazi u središtu grada.

Reykjavik je najsjevernija svjetska prijestolnica u kojoj živi oko 40 posto stanovništva (ukupan broj nešto je veći od 320 tisuća). Šećući gradskim središtem, uživala sam u toplini ovoga sjevernjačkog grada. Kuće su nevelike i pune boja. Sagrađene su uglavnom od drva, a njihov stil odiše jednostavnošću. Između nekoliko dojmljivijih zgrada i spomenika kojima se Reykjavik može pohvaliti, na prvom je mjestu Hallgrimurova crkva. Smještena na brežuljku, dominira gradskom panoramom. Ova neobična crkva je i najviša građevina u Reykjaviku; njezino pročelje nalikuje na stijene koje je oblikovalo more, i koje su jedan od zaštitnih znakova Islanda.

IMPRESIVNA ARHITEKTURA U GRADU

U luci se nalazi još jedna zgrada koja se ističe modernom arhitekturom i veličinom. Koncertna dvorana Harpa dom je Islandskog simfonijskog orkestra i Islandske opere. U ovoj staklenoj zgradi neobičnog oblika nalaze se 4 dvorane, nekoliko trgovina, kafić i suvenirnica u kojoj se može kupiti lijep (i skup) nakit od lave. Sličan nakit može se naći i na drugim mjestima u gradu, ali koliko god gledala i tražila, onaj u Harpi bio mi je najljepši.

Nedaleko od Harpe, na samoj obali, još je jedna stara i značajna građevina. Hőfdi, nekadašnji Francuski konzulat i Britansko veleposlanstvo, danas je u vlasništvu grada i služi za svečana primanja i festivalska događanja. U ovoj zgradi godine 1986., sastali su se bivši američki i ruski predsjednici – Reagan i Gorbačov, a njihov sastanak bio je prvi korak prema završetku Hladnog rata. U centru Reykjavika je jezero Tjornin, dom više od 40 vrsta ptica, zbog kojih ga zimi zagrijavaju. Na obali jezera nalaze se Gradska vijećnica i Nacionalna galerija, a malo dalje zgrada Islandskog parlamenta, pored kojeg je katedrala. Ispred Parlamenta nema počasne straže, a dio zgrade neko je vrijeme koristilo Islandsko sveučilište. Jednostavnost i praktičnost vidljivi su na svakom koraku.

MUZEJI, ŠOPING i RESTORANI

Reykjavik ima i dosta muzeja. Nisu veliki, ali su dobro osmišljeni i puno govore o životu ovog naroda. Osim Nacionalnog i Pomorskog muzeja, Muzeja sagâ te Vulkanske i Nordijske kuće, postoji i jedan jedinstven muzej, po kojem je Reykjavik poznat u svijetu. U Muzeju falusa možete vidjeti preko 200 primjeraka falusa sisavaca koji žive na Islandu – na kopnu i u moru koje ga okružuje. No ako želite saznati nešto više o povijesti, tradiciji i religiji Islanđana, od njihova dolaska na ovo područje do danas, preporuka je posjet Nacionalnom muzeju.

Glavna šoping zona Reykjavika je ulica Laugavegur, na kojoj se mogu naći trgovine s tipičnim islandskim proizvodima, poput predmeta izrađenih od vune. Ovce, koze i konji stigli su na Island s prvim doseljenicima. Danas su to autohtone vrste jer se tijekom prošlosti nisu miješale s drugim vrstama, niti su druge vrste dovožene na otok. Jedan od nacionalnih hobija je pletenje; odjevni predmeti od vune vrhunske su kvalitete. Uz velik broj suvenirnica, imaju i puno knjižara jer su Islanđani poznati kao ljubitelji dobre knjige. Trgovine uglavnom rade do 19h, ali knjižare su otvorene do 22h. Islanđani su ponosni na svoj jezik koji se nije mijenjao od vremena dolaska na otok.

Na kraju ulice Laugavegur nalazi se dosta restorana u kojima možete kušati neke od specijaliteta islandske kuhinje. Na prvom mjestu je riba, a potom janjetina. Nigdje nisam vidjela da se bakalar, haringa, losos i pastrva pripremaju na toliko različitih načina kao na Islandu. Sušena, dimljena ili ukiseljena riba, s različitim umacima – sve su ukusne. Posebni specijalitet je meso morskog psa kojeg nakon ulova zakopaju u zemlju i ostave da neko vrijeme odleži. Potom ga izvade, izrežu na male kockice i poslužuju u restoranima; zbog intenzivnog mirisa ove se kockice poslužuju u zatvorenim staklenkama.

JUŽNA AVANTURA

Tek kada sam krenula u istraživanje južnog dijela otoka, susrela sam se s njegovim različitostima. Preko 700 vrsta lišajeva mijenjalo je boju,a crni kamen prekriven je žućkastom, crvenkastom i ljubičastom mahovinom. Na moje pitanje koriste li je u medicinske svrhe, samo su me začuđeno pogledali. Lišajevi su na Islandu zaštićene vrste i ne smiju se dirati.

Za razliku od poluotoka Reykjanesa koji je uglavnom ravan, u ovom dijelu ima i planina s ugaslim ali i aktivnim vulkanima te dijelovima glečera. Slapovi Seljalandsfoss i Skogafoss najatraktivniji su i najposjećeniji krajolik u ovom dijelu Islanda. Osobno mi je najljepši Gljufrabui, nedaleko od Seljalandsfossa, skriven iza stijene, koji me smočio od glave do pete. Na ovo mjesto dolazi malo ljudi jer ga lokalci čuvaju za sebe pa sam imala sreće da mi ga pokažu.

Nedaleko od sela Vik nalazi se Reynisfjara, plaža s crnim vulkanskim pijeskom i nevjerojatno velikim i moćnim valovima. Vidjevši stijene oblikovane vodom, sjetila sam se pročelja Hallgrimurove crkve.

ZLATNI TROKUT

Nacionalni park Thingvellir ima posebno značenje za Islanđane. Još u 10. st. ovdje je osnovan prvi islandski parlament i prihvaćeno kršćanstvo kao državna religija. Mjesto tog važnog događaja označeno je samo simbolično, a nalazi se na rascijepu između dviju tektonskih ploča – europske i američke.

Krajolik je ovdje malo drukčiji; pojavljuje se i drveće. Jedna izreka kaže: Ako se izgubite u šumi na Islandu, samo ustanite. I stvarno, ovo drveće izgleda kao da je zakržljalo. Na putu do gejzira vozili smo se uz mnogobrojne farme s konjima. Manji su od ostalih, sličniji poniju, i zaštićeni kao posebna vrsta – islandska. Gejzir Strokkur, što bismo mogli prevesti kao bućkalica, aktivan je geotermalni izvor koji svakih nekoliko minuta izbacuje vrelu vodu 20 metara uvis. U njegovoj bliizni je termalni izvor Geysir, po kojem su dobili ime svi svjetski gejziri.

Jedan od simbola Islanda je slap Gullfoss,. mjesto na kojem možemo doživjeti pravu snagu vode.U prošlosti je bio u privatnom vlasništvu, s namjerom da bude eksploatiran, a danas je u vlasništvu i pod zaštitom države. Ljeti, kada se glečeri otope, obujam vode još je veći i impresivniji.

Proteklih 8 stoljeća Skalholt je bio jedno od dva biskupijska središta na Islandu. Danas je u njemu katedrala, izgrađena 1963., te mala kapelica uređena u replici stare islandske kuće.

ISLAND NAKON SVEGA

Island je zemlja u kojoj ne postoji nepismenost, a službeni jezik nije se mijenjao od 10. st. To je i prva zemlja s demokratski izabranom predsjednicom. Islanđani su rekli „ne“ EU, jer nisu željeli ograničiti ribolov, glavnu industrijsku granu. Island je nezagađena i nenapučena zemlja, a njegovi stanovnici jednostavni i srdačni ljudi kojima je važna obiteljska povezanost. Podjednako vjeruju u kršćanskog boga i nordijske bogove. Dok sam ih promatrala, izgledali su mi kao posljednji živući Vikinzi na zemlji. A kad ispod svega podvučem crtu, mogu reći: Island je najbliže idealnoj državi.

Tekst: Ivana Đuroković

Fotografije: Tomislav Serdar