Na kavicu u Hoi An

Put u Vijetnam bio je jedno od onih iznenađenja kao kad nađete 200 kn zaboravljenih u džepu ljetnih hlača ili kad naletite na najfiniju pizzu na svijetu u svom malom mistu na otoku. Jednostavno nezaboravno. Nemam dovoljno riječi hvale za Vijetnam i sve u njemu. Od apsolutno nevjerojatne kuhinje preko divnih ljudi do još ljepših mjesta od kojih je Hoi An najviši na mojoj ljestvici. Smješten na obali Južnokineskog mora u središnjem Vijetnamu, Hoi An je prekrasan, stari grad čija ljepota se ogleda u njegovoj arhitekturi i mješavini razdoblja i stilova od drvenih kineskih trgovina i hramova do živopisnih francuskih kolonijalnih zgrada. U srcu Hoi Ana je njegov stari grad koji je dovoljno malen da vam misli mogu slobodno lutati maštajući o davnim vremenima dok vam noge polako prolaze uskim, krivudavim stazama starog grada, a oči gutaju prekrasnu staru arhitekturu, tradicionalne drvene kuće, malene, po našem štihu uređene, kafiće i lokale i stotine krojačkih trgovina koje prodaju odjeću, obuću, torbe i suvenire i u kojima vam sve što poželite u par sati mogu sašiti po mjeri. Ne moram reći ništa više nego da sam 2 kutije, svaku od po 20 kg, potpuno nove garderobe od najfinijih materijala poslala nakon par dana u Hoi Anu na moju zagrebačku adresu. Dakle prije nego li se uputite, dobro je znati da je Hoi An u 15. stoljeću bio glavno okupljalište i trgovačko središta japanskih i kineskih trgovaca koji su ovdje trgovali lokalnom svilom. U svakom slučaju, Hoi An jedno je od najsjajnijih iznenađenja sa svih mojih svjetskih putovanja.