Nagradni natječaji



Notice: Trying to get property of non-object in /var/www/vhosts/place2go.org/place2go.hr/index.php on line 204


Notice: Trying to get property of non-object in /var/www/vhosts/place2go.org/place2go.hr/index.php on line 205
Početna > Nagradni natječaji > Gordana Džepina - Šri Lanka

Gordana Džepina - Šri Lanka

 

Oduševila sam se čajem i kulturom ispijanja čaja još kada sam kao gimnazijalka posjetila Englesku. Od tada sam sanjala kako bi bilo divno posjetiti plantaže čaja. To sam ostvarila puno godina kasnije u posjetu Šri Lanci. Predivna je to otočna zemlja u obliku suze, jugoistočno od indijskog poluotoka. Iako ju krase predivne plaže i povijesne znamenitosti zapanjujuće ljepote, mene se najviše dojmio upravo centralni dio prekriven plantažama čaja.

Turizam u Šri Lanci

Budući da se u Šri Lanci vodio građanski rat dulje od 25 godina, a završio je 2009. godine, turizam je u povojima, što je po meni prednost ove zemlje. Priroda je netaknuta, a na najznačajnijim povijesnim i kulturnim lokalitetima nije prevelika gužva. Javni prijevoz je drugi par cipela. Bilo da je pitanju vlak ili autobus, gužve su u blizini gradova nesnosne. Klimatizacije uglavnom nema pa su prozori širom otvoreni i trešti šrilankanska glazba. Na vjetrobranskim staklima često su iscrtane svastike koje su u budizmu, dominantnoj religiji na otoku, ali i u hinduizmu simbol kojim se priziva prosperitet i sreća. Prometovanje cestama za europske je pojmove prilično kaotično. Voze lijevom stranom ceste, što je dio britanskog nasljeđa, ali nije to ono što je strašno. Strašno je to, što vrijedi zakon jačega, nitko ne gleda može li u pretjecanje, nego jednostavno krene i trubi! Tako da je bilo zanimljivih vožnji, osobito tuk-tukom, tipičnim vozilom na otoku.
Kulturni trokut

Kulturni trokut čine Kandy, Polonnaruwa i Anuradhapaura, s Dambullom i Sigiryom u sredini. U Kandy smo stigli vlakom iz glavnog grada Colomba. Iako je Kandy drugi grad po veličini, ostavlja drugačiji dojam. Nekako je spokojan unatoč velikom broju vozila. Okružen je zelenim brežuljcima na jednom od kojih se nalazi 27 m visok kip Bude, kao npr. osmerokatnica. Centralni dio čini umjetno jezero uz koje se nalazi Hram Budinog zuba koji je pod UNESCO-vom zaštitom od 1988. g. te je jedno od najvažnijih svetih mjesta za budiste.

Sljedeće odredište bila nam je Sigirya. Na putu do tamo stali smo u Dambulli, gradu poznatom po kompleksu hramova kojeg sačinjavaju 5 špilja sa 153 kipa Bude. Na ulazu u kompleks morate ostaviti obuću, a nekoliko muškaraca ju s praćkama čuva od majmuna kradljivaca, za napojnicu, naravno. Bilo je dosta posjetitelja, ali uglavnom lokalaca. Nakon neizbježnog cjenkanja s vozačem tuk-tuka, suprug dogovara prijevoz do našeg smještaja. Društvo je inače izrazito patrijarhalno pa je uobičajeno da vas, ako ste žena u pratnji muškarca, ignoriraju, tako da su pregovori uvijek bili suprugov posao. Isto tako žene ne izlaze na mjesta koja bi mi nazvali kafićima. Pokušala sam ući u jedan, ali mi je bilo toliko neugodno da sam odmah izašla.

Sigiriya je 200 m visoka stijena na kojoj se nalaze ostaci drevnog kraljevskog grada. Na tropskoj vrućini se činilo neizvedivim naći se na vrhu kad smo je gledali iz podnožja, no nije bilo tako strašno. Samo obavezno ponesite vodu! Sigiriya je inače i malo selo u podnožju drevnog grada. Noću nema ulične rasvjete, a ne voze ni tuk-tukovi, što smo naučili na teži način. Zadržali smo se do mraka na finoj večeri, jeli smo nezaobilazni i prefini kottu roti, a kada smo krenuli prema smještaju, nije bilo ni rasvjete ni prijevoza! Vjerojatno se boje slonova kojih je ovdje mnogo. Čuli smo ih iz svojeg dvorišta. Vlasnik smještaja kazao nam je kako ih je par dana prije našeg dolaska posjetio slon. Srušio je betonsku ogradu od kompostišta (vole ananas), a još su se vidjeli i tragovi ogromnih stopala. Da bi spriječili štetu, stanovnici bacaju petarde kada se slonovi odviše približe. Slonovi nam ipak nisu došli u dvorište, ali su to učinili majmuni, koji su ovdje također brojni.

 

 

Između Anuradhapure i Polonnaruwe odlučili smo se za potonju na temelju preporuke lokalnih vodiča. Ruševine prijestolnice iz 11. stoljeća uključuju brojne palače, hramove i stupe koje se stapaju s divnom prirodom. I ovdje je vrlo malo zapadnjačkih turista, a mnogo školaraca koji su vrlo simpatični u bijelim uniformama i često nas veselo pozdravljaju na engleskom. Naime, dok bi se ja još mogla prerušiti u Šri Lankanku (gazdarica u Elli rekla mi je da izgledam kao singaleška gospođa), suprug je svijetle puti, plavook i visok 1,90 m pa je bilo jasno kao dan da smo turisti.
Kraljevstvo čaja

Nakon iscrpljujuće vožnje autobusom natrag do Kandyja, uspjeli smo na hektičnom kolodvoru naći klimatizirani mini-bus za Nuwara Eliyu, nezaobilazno odredište za ljubitelje čaja. Nalazi se na oko 2000 m visine te je najhladnije područje Šri Lanke. Vožnja do tamo polagana je i zavojita, ali pruža nam priliku da se divimo krajoliku koji nas ostavlja bez teksta. Nepregledna su to polja čaja prekrasne zelene boje. Prekrivaju brda i brežuljke koji su ispresijecani šumarcima i slapovima. Grad su osnovali Britanci u 19. stoljeću nastanivši se ovamo zbog ugodne klime. (Šri Lanka je bila britanska kolonija od 1815. do nezavisnosti 1948. godine). Danas ga rado posjećuju lokalni turisti, a zbog kolonijalne arhitekture nazivaju ga „Little England“. Sa sobom na tadašnji Ceylon Britanci donose čaj. Prvi nasad stvoren je u blizini Kandyja, a za to je zaslužan Škot James Taylor. Šri Lanka je danas četvrti proizvođač čaja na svijetu. Direktno ili indirektno, u proizvodnji čaja zaposleno je preko milijun Šri Lankanaca, a bere se ručno tako da se otkida samo pupoljak i dva susjedna listića. Svaki berač ubere 15-20 kg na dan. Većinom su to žene i to indijski Tamili koji rade za vrlo niske plaće i žive u teškim uvjetima. Muškarci obično rade poslove koji uključuju strojeve. Mi smo posjetili tvornicu Mackwoods. Danas su navodno sve tvornice u vlasništvu šrilankanskih poduzetnika. Nakon branja, čaj se odmah doprema u tvornicu gdje cijeli ciklus, do trena kada je spreman za konzumaciju, traje oko 24 sata. Najskuplji i najcjenjeniji je bijeli čaj koji se dobiva isključivo od pupoljaka i suši se na suncu. A miris u tvornici je nešto neopisivo opojno i nadasve ugodno. Nakon Nuwara Eliye posjetili smo Ellu, idilično mjestašce također okruženo plantažama čaja. Vožnja vlakom do Elle kroz planinski pejzaž i plantaže je nenadmašno iskustvo te za mene vrhunac putovanja. Tu je krajolik nešto suroviji s izvrsnim lokacijama za planinarenje.

Šri Lanka je divna zemlja te će mi to putovanje ostati trajno urezano u sjećanje.

 

Letite s Emiratesom!

Emiratesovi lounge - saloni diljem svijeta

Iskustvo Emiratesa moguće je doživjeti i prije no što kročite u avion boravkom u Emiratesovim lounge-salonima koji se nalaze u odabranim zračnim lukama diljem svijeta. Pristup Emiratesovim loungevima rezerviran je isključivo za putnike koji lete u prvoj ili poslovnoj klasi. Putnici koji su članovi programa vjernosti Emirates Skywards Gold i putuju u ekonomskoj klasi također mogu uživati u pristupu loungevima poslovne klase širom svijeta kao i članovi kategorije Emirates Skywards Silver kojima je omogućen pristup loungevima poslovne klase u Dubaiju. Putnici prve i poslovne klase, kao i članovi kategorije programa vjernosti Skywards Platinum i Gold imaju pristup u 42 Emiratesova lounge-salona. Saloni se nalaze u međunarodnim zračnim lukama na šest kontinenata uključujući Emiratesovo čvorište u Dubaiju. U prostoru međunarodne zračne luke Dubai nalazi se sedam Emiratesovih loungeva koji su smješteni u zgradama za prihvat i otpremu putnika A, B i C. Putnici mogu uživati u do četiri sata plaćenog pristupa Emiratesovim loungevima u Dubaiju i širom svijeta. Saloni nude ekskluzivne sadržaje koji uključuju individualiziranu kupovinu, hranu i piće, pristup poslovnim centrima kao i prostorima za opuštanje koji im pomaže da se osjećaju osvježeno tijekom razdoblja presjedanja. Ukoliko niste Emiratesov putnik, cijena pristupu Emiratesovim loungevima u zračnim lukama diljem svijeta iznosi 100 američkih dolara po osobi.