Nagradni natječaji



Notice: Trying to get property of non-object in /var/www/vhosts/place2go.org/place2go.hr/index.php on line 207


Notice: Trying to get property of non-object in /var/www/vhosts/place2go.org/place2go.hr/index.php on line 208
Početna > Magazin > Broj 46 > Riječ urednice

Riječ urednice

 Koju izreku, ali ono, baš ne volite? Meni su među gorima „Što se mora, nije teško“, a još gora mi je „Nikad ne reci nikad“. Ova druga posebno me nervira jer se zna pokazati istinitom, a to znači da sam bila u krivu. Ha-ha. Nemam problem priznati da nisam u pravu, ali stvari za koje kažem nikad, a ispadnu kad-tad, e to već boli. Kad me frendica s posla, bivša nogometašica, uzbuđeno upitala hoću li gledati svjetsko nogometno prvenstvo, rekla sam da nema šanse jer nikad ne gledam nogomet. Nekoliko dana kasnije, kad me dečko tijekom produženog vikenda pitao hoću li gledati s njim svjetsko, imala sam spreman odgovor. NE. Onda me lukavo podsjetio kako je on, na moj nagovor, pristao pročitati krimić Roberta Galbraitha (J.K. Rawling) pa sam „Quid pro quo“, kako inače veze funkcioniraju, pristala na nogomet. I dalje mislim da sam imala blagu sunčanicu, ali razmišljajući kako bi ipak bilo pošteno da to učinim, proučila sam skupine, saznala tko su najvažniji igrači svake repke (pomogle su i godine pasivnog slušanja prijenosa tekmi i FIFA-e na plejki) te uz Hrvatsku kao favorita, odabrala još jednu repku, u slučaju ako naši brzo ispadnu da mogu i ostale tekme pratiti s većim zanimanjem. Odluka je pala na Belgiju. Potom mi je i hrvatska repka dokazala da sam OPET (ugh) u krivu jer... Ovo je svjetsko ispalo najbolje ikad! Jednu od utakmica, onu četvrtfinalnu
s Rusijom, gledali smo usred svadbe prijatelja i to ne kriomice, već na ogromnom platnu, na mjestu gdje bi se (u normalnim okolnostima) nalazio bend. I to mi je bilo sasvim u redu! Meni koja sam njegov komentar od prije par godina „Dobro, tko organizira svadbu za vrijeme
Europskog prvenstva?!“ dočekala odgovorom „Ti nisi normalan“ i peterostrukim kolutanjem očima. Ali eto, pokazalo se da „ovdje nitko nije normalan“! I tako sam, dosad već barem deset puta, zahvalila dečku što me nagovorio da gledam.
Inače, ne izbjegavam baš sve povezano s nogometom. Na mnogim od svojih putovanja, nekad poslušno, a nekad uz prigovor, hodala sam i po stadionima i po nogometnim dućanima. U Londonu smo, iako navija za Manchester United, naprosto mooorali vidjeti Arsenalov stadion,
vozeći se do njega gotovo sat vremena busom, po velikoj gužvi jer... tako ćemo „usput razgledati i grad“. Brisanje ovoga „NIKAD neću gledati nogomet“ meni se isplatilo jer mi je donijelo priliku da najesen neplanirano s društvom odemo u Valenciju, na tekmu Valencia-Barcelona. Jer ako više neću mrziti nogomet (voljeti je još uvijek preteška riječ), bilo bi dobro da uživo vidim najboljega. Naravno, Messija. I zato, kada sljedeći put nekome kažete „Ne, NIKAD neću otići tamo“, pokušajte sagledati stvari iz njihove perspektive i dati priliku svakoj destinaciji... Možda se uvjerite u suprotno. A možda vas nagovori i moja najnovija najdraža izreka „Neznanje je bliže istini nego predrasuda“. Zvuči teško, zar ne? Zamislite tek kako je meni, jer sam (skoooro, još se borim) ipak zavoljela
nogomet!

Petra Rožman